Kada ulazite u naš grad Lipik, nemojte žuriti, zastanite na trenutak, zaustavite vrijeme i pogledajte zelene livade na kojima trče, igraju se i promatraju upravo Vas, naši hrvatski lipicanci, naš ponos i naše nacionalno blago. Ratne 1991. ukradeni i odvedeni u Srbiju, prije točno deset godina vraćeni u svoje matične štale u Lipik, nakon punih 16 godina agonije, gladi i stradanja. Zato naši mali vrtićarci svake godine dolaze na obljetnicu njihova povratka i nešto im otplešu ili otpjevaju.

Druženjem s konjima djeca razvijaju sposobnosti i vještine kao što su :

  • samopouzdanje
  • emocionalne i socijalne vještine
  • odgovornost prema sebi i drugima
  • sposobnost snalaženja u novim situacijama i
  • prevladavanje straha

Živjeti u Lipiku, živjeti u gradu u kojem od 1843. godine žive konji lipicanci u Ergeli (koju je osnovao grof Izidor plemeniti Janković i koji danas predstavljaju živi spomenik Domovinskog rata, povijesti i tradicije uzgoja konja), a ne posjetiti ih, diviti im se i jahati ih bilo bi neoprostivo. Mi se ponosimo njima i od najmlađih naraštaja njegujemo tradiciju i osvješćujemo kako djecu tako i odrasle o njihovom postojanju i važnosti.

Njihova tragična prošlost veliki je zalog budućnosti , u Lipiku se desilo najveće stradanje lipicanske pasmine u svjetskim omjerima i zato moramo najmlađe naučiti ljubavi prema konjima kako se povijest ne bi nikada više ponovila. Nadamo se da je ovo najljepša pozivnica da dođete

VAMA KOJIMA SMO DUŽNI LJUDKU ISRIKU ŽELIMO REĆI:
„NEKA SU BLAGOSLOVLJENE ZELENE LIVADE VAŠEG DOMA!

 

I za sami kraj 10 konjskih zapovijedi za domaću zadaću:

  1. Izgled vara. Ja sam malo dijete u velikom tijelu.
  2. Iako je tri puta kraći od tvog, moj život je ipak dug. Zato razmisli, prije nego me uzmeš sebi, jer svaka tvoja gruba riječ meni nanosi bol.
  3. Brini se o meni i kad ostarim. I ti ćeš jednom biti star. Iako te moja leđa neće više moći nositi, moje će srce uvijek biti otvoreno za tebe.
  4. Pohvali me, kad to zaslužim. Kako god se ponašaš prema meni, ja ne zaboravljam.
  5. Prije nego me udariš, razmisli, da bih te mogao jako ugristi, udariti, ili nekako drukčije napasti, ali to nikad ne učinim.
  6. Ne mogu govoriti, ali znam dobro slušati. Zato, molim te, pričaj nekad sa mnom. Iako ne razumijem tvoje riječi, znam tvoj glas, i neka on ponekad bude namijenjen samo meni.
  7. Ne ljuti se na mene. Ti imaš svoj posao, svoje prijatelje, svoju zabavu, a ja imam samo tebe.
  8. Prije nego me optužiš da sam lijen, razmisli, možda sam umoran, bolestan ili ozlijeđen.
  9. Daj mi dovoljno vremena da naučim sve što želiš od mene.
  10. Budi sa mnom do kraja. Ne izgovaraj se da ne stigneš. Tebe najviše volim, zato želim da se ti od mene zadnji oprostiš.